Pročitala sam tekst na stranici autuj.se, u kojem je majka pisala o djetetu koje se autuje.

Autovala sam i mami i tati prije negdje oko deset godina. Ja i moja mama nikad zaista ne razgovaramo o tome. Prvih nekoliko godina nije vjerovala, ali kad je potrajalo, došla je na svoje. Nije kao da je imala problema s tim što sam lezbejka, samo, to nije bila tema o kojoj smo razgovarale. Iskreno mislim da se mojoj mami ne sviđa ideja da budem s bilo kim.

Kada je imala moždani udar prije nekoliko godina stvari su se malo promijenile. Postala je otvorenija prema mojim partnericama, a kad je upoznala moju bivšu djevojku, bila je prva koja je izričito odobravala. Nakon što smo prekinule, šutnja oko lezbejstva se nastavila. Pretpostavljam da joj je lakše ponašati se i biti otvorena kad ima nekoga ko potvrđuje moju seksualnost.

Kad sam pročitala spomenuti tekst majke na autuj.se, shvatila sam da još uvijek postoji nešto što nedostaje u mom odnosu sa mamom. Potpuna iskrensost i svakodnevno prihvatanje za koje nisam ni znala da mi treba.

Tokom razgovora neki dan sam joj rekla da idem na sjever zbog parade ponosa i zamolila je da ide sa mnom na paradu i šeta sa „ponosnim roditeljima“. Za mene je to bio način traženja njenog priznanja. A stvarno je bilo zastrašujuće to tražiti.

Prvo je bila skeptična, iz nekoliko razloga, ali ne zato što nije bila ponosna, kao što sam sumnjala. Nekako, budući da nikad o tome ne razgovaramo, uvijek sam mislila da je njeno prihvatanje nesigurno i da je činjenica da sam ja gej nije nešto što je željela dijeliti sa drugim ljudima. Dok smo razgovarale, ispostavilo se da je mislila da se mora pridružiti nekoj organizaciji da bude dio parade, platiti naknadu i biti dio zajednice kojoj zapravo nije osjećala da pripada. Drugi razlog njenog skepticizma bio je da je parada dugačka, a pošto ima problema s hodanjem, ne bi mogla pratiti cijelu rutu.

Umjesto toga, rekla mi je da može kupiti majicu s natpisom „Proud parent“ i ići sa mnom na paradu, prošetati se u majici.

Na moje ideje o dizajnu majice, pucala je od smijeha i rekla da želi mnogo šljokica. I ptice. Moja mama baš voli ptice. Pomislila je da će i papagaj kao dodatak biti prikladan, jer je šaren kao duga. Rekla mi je, isto, kako je vidjela par gej patki nedavno. Također, rekla mi je ono što sam stvarno trebala čuti: da sam savršena.

Učinilo mi se kao da se ponovo autujem, tražeći od nje javno prihvatanje. Nakon odgovora, žao mi je što sam sumnjala u njeno prihvatanje, i presretna sam što je na ovaj način izrazila podršku. Na kraju, mislim da podrška nije nedostajala, više je izgleda trebalo razgovaranja.

I, 28