Would you suffer eternally or internally?

Kada smo na četvrtoj godini teološko-filozofskog studija slušali predavanja o sakramentima, onom o ženidbi nismo posvetili pretjerano mnogo vremena. No, nikada neću zaboraviti trenutak kada je na završetku jednog predavanja profesor zavjereničkim tonom rekao: “Uostalom, smatram da je svaki oblik ljubavi među dvoje ljudi dostojan ovog sakramenta, uključujući i istospolne veze. Ali, zamolit ću vas da ne iznosite ovo izvan učionice, da ne bih nastradao.“

Nažalost, ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka koji su djelovali afirmativno na moj skriveni identitet, barem kada je riječ o mom cjelokupnom studiju teologije na katoličkom univerzitetu. Naravno, dovoljno je rekla i napomena profesora tada, koji je i sam bio svjestan u kakvom okruženju radi. Dodat ću i da su nam tada svi profesori bili svećenici.

Za vrijeme studija, kolegica i ja smo imale vrlo intenzivnu i dugotrajnu opsesiju bendom Type O Negative. Moje omiljene pjesne i spotovi su bili Christian Woman i My Girlfriend’s Girlfriend. Prvi zbog toga što sam i sama odrasla i odgojena u katoličkoj obitelji, gdje mi je iznad kreveta svaku noć posljednji pogled padao na raspelo.

Moj religiozni identitet je aspekt osobnosti na kojem sam mnogo radila, u obitelji i izvan nje.

Srećom, zaslugom roditelja koji su mladost proveli kao fanovi hippie pokreta, te su i sami vjerovali da je glavni princip ravnopravnost i jednaka prava za sve, nisam dolazila u susret s ideologijom mržnje koju religijske zajednice tako rado i velikodušno šire. Zbog toga sam jako rano i sama doživjela veliko razočarenje u okolinu koja je principe ljubavi i milosrđa izvrtala u retoriku mržnje i osude.

Drugi video spot je ostavljao duboke dojmove na mene jednostavno jer mi se (vrlo učinkovito) igrao s drugim dijelom identiteta koji sam čuvala isključivo za sebe: biseksualnost, u koju nisam sumnjala od početka, no nisam je dijelila ni s kim, osim sa jako (rijetkim) bliskim osobama. Sada, kada ga ponovno pogledam, imam dojam da jako slikovito prikazuje moje težnje: dvije žene i jedan muškarac – oduvijek su me više privlačile žene, no uvijek je lakše ostvariti vezu s muškarcem.

Vlastita seksualnost me nije zbunjivala, naprotiv, od početka sam znala na čemu sam (osim kratke epizode u kojoj sam se identificirala kao lezbejka, koja se desila nakon što sam se počela kretati unutar LGBT zajednice, misleći da sam neadekvatna kao ono što već jesam). Ideja veze između osoba istog spola mi nikada nije bila ‘upakirana’ kao odbojna, te nisam smatrala sebe čudnom, ni bolesnom zbog toga što sam sebe mogla zamisliti u vezi sa ženom. Pretpostavljam da je to golema prednost i privilegija kada je riječ o užoj obitelji. No, okolinu nisam mogla izbjeći, te sam u određenom periodu svog života bila pomirena s tim da vrlo vjerojatno nikada neću biti u stanju živjeti sve svoje identitete slobodno i otvoreno.

Ovo me jako opterećivalo i gušilo, a tragove tih osjećaja i uvjerenja često osjećam i danas.

Međutim, neka mala iskra otpora se u meni nije nikada ugasila. Kada sam se odlučila na studij teologije, ipak sam otišla na najliberalniji mogući univerzitet koji sam našla. Iskreno, nisam se pokajala. Okruženje je bilo dovoljno tradicionalno da u meni izazove još veću pobunu nego ranije, a začuđujuća je činjenica da se moji vršnjaci i vršnjakinje bili ti sa zatvorenim umovima, dok su naši profesori ipak s pravom nosili titule prosvjetitelja. Dok sam ja u sebi nalazila snagu i hrabrost da budem glasnija, oštrija i jasnija, oni su se povlačili dublje u špilje apatije, beznađa i odbacivanja.

Iako danas svjedočim sve težoj, brutalnijoj i prljavijoj retorici onih koji bi trebali dati sve za ugrožene i odbačene, moja dva identiteta koegzistiraju u meni bez kontradikcije. Za mene, zapovijed ljubavi i milosrđa vrijedi za svakoga bez obzira sve. Želja mi je vidjeti i doživjeti to i kod drugih. Želja mi je izazvati male pobune, koje neće dovesti do odbacivanja jednog dijela sebe, nego do uklanjanja trulih ideologija i sinteze svega onoga što svakog od nas čini jedinstvenim i posebnim. Vrijednim ljubavi i prihvaćanja.