Ti si muško! Ti ne možeš imati dugu kosu, nisi curica.

Ma ne znam ni sam koliko sam puta čuo to od roditelja dok sam postepeno razvijao pasivnost i sram prema istraživanju sebe. Slična reakcija i u školi: On se samo druži sa curicama i čak čudno hoda. Garant je peder! Čujem izjave i od prijatelja i prijateljica: Ma treba njih ili strijeljati ili na goli otok!

Okej, primio sam poruku: ne možeš biti drugi i drugačiji u odnosu na zadatu rodnu normu, inače ćeš biti kažnjen i odbačen.

To što sam do svoje devetnaeste godine uspio prihvatiti svoj identitet kao gej muškarca smatram velikom privilegijom.

Nažalost, dolazim iz porodice gdje vlada hladna emotivna klima, ne postoji suosjećanje i podrška i riječi “volim te” se izgovaraju u svim kontekstima osim za iskreno povezivanje i iskazivanje bezuslovne ljubavi. Tokom svog procesa autovanja sam bio usamljen i osjećao sam se bespomoćno, zbog čega sam sebi zahvalan na snalažljivosti i energiji s kojom sam balansirao profesionalni, društveni i porodični život.

Negdje pri kraju osnovne škole imao i svoje prvo iskustvo sa dječakom iz razreda. S jedne strane mi je odnos prijao, ali je pored toga postojao veliki strah od identifikovanja sa etiketama koje mi je prethodno predstavio patrijarhat (gej, peder i sl.).

Od tadašnjeg prvog iskustva pa do danas, kada studiram, promijenilo se mnogo toga. Prihvatio sam sebe kao gej osobu, stekao samopoštovanje i samoljubav, upoznao mnoge ljude i prepoznao patrijarhat u društvu, te stvorio mehanizme kojima se štitim od njega. Naravno, do zadovoljavajućeg nivoa, obzirom da uvijek postoji prostora za izgradjnu sebe.

Vremenom sam uspio proširiti krug LGBTI poznanika/ca i prijatelja/ica kroz aktivizam, putem kojeg sam i stekao snagu da radim na sebi. Meni veoma ohrabrujuća činjenica jeste da sam autovan svim kolegama/icama, a da imam punu podršku od njih. To je proces koji je trajao i kojeg sam postepeno vršio u skladu sa svojim granicama, ali je rezultat takav da slobodno dijelim svoja sopstvena iskustva i mišljenja bez da nailazim na osude. Mislim da sam u tom polju napravio veliku promjenu i ponosim se time.

Međutim, jedno polje života u kojem se ne planiram autovati jeste porodica.

Sa njima jednostavno ne osjećam potencijal da taj dio moje ličnosti prihvate, što je okej i ne moraju ako ne žele – mogu bez njihove podrške, u miru sam s time i biram da im se ne autujem za sada. Ukoliko bi imao želju u budućnosti da to uradim, to će biti doba kada ostvarim finansijsku neovisnost, te kada ojačam još više u smislu da se mogu lakše suočiti sa njihovim reakcijama i smanjiti njihov uticaj na mene.

Od svih iskustava autovanja, kao meni veoma značajan bi izdvojio autovanje svojoj profesorici iz srednje škole. Neko vrijeme je trebalo da uspostavimo odnos koji bi se zasnovao na povjerenju, ali ono što mislim da joj se svidjelo kod mene jeste moj entuzijazam i način razmišljanja koji se razlikovao od ostalih. Nešto poslije mi je rekla da je prepoznala sebe u energiji koju izražavam.

Obzirom da sam u to vrijeme bio u (nesretnoj) vezi s djevojkom, iskoristio sam svoj odnos s njome da se povjerim kako želim prekinuti. Pruženo mi je suosjećanje i strpljenje kakvo do sada nisam pronašao, i za veoma kratko vrijeme sa stekao veliko povjerenje koje me navelo da na kraju kažem i razlog zbog kojeg želim prekinuti svoju vezu – jer sam gej.

Bila je iznenađena, ali na pozitivan način. Nasmijala se, zagrlila me i rekla “pa to je super! Neću nikome reći, ne brini se. Morat ćemo detaljnije razgovarati.”

Tokom raspusta, nakon polugodišta kad mi je zadnji put predavala jer je planirala odseliti se, čak smo i otišli par puta na kafu. Pričala mi je o svojim prijateljstvima s LGBTI osobama, o tome kako je imala biseksualnog momka i čitavo vrijeme pokazivala zainteresovanost i suosjećajnost za sve što sam joj mogao pružiti a da je ono privatno što sam do sada dijelio samo sa par prijateljica. Po prvi put sam dobio empatije za svoj identitet kojeg patrijarhat teži postaviti u potlačen položaj.

Mislim da je ona velikim dijelom kao poticaj bila zaslužna za razvoj mog identiteta. Osjećam veliku zahvalnost koju planiram iskazati nekim poklonom naredni put kada bude dolazila u BiH, obzirom da je otišla na doktorske studije van BiH.

Trenutno se nalazim u vezi koja od nedavno traje godinu dana, uskoro završavam studije i imam jasno definisan cilj u kojeg planiram ulagati sebe. Osjećam se privilegovano što sam oko sebe imao (a i dalje imam) ljude koji mi pružaju podršku i s kojima mogu dijeliti dijelove sebe koje nisu u skladu s normama.

A.V.